Opozicija je predložila rješenja kako bi se nikšićki izbori ipak održali. Tome se usprotivio DPS, vidjevši valjda šansu da pobijedi na jednopartijskim izborima, kazao je u intervjuu za „Dan” predsjednik Demosa Miodrag Lekić. Kako je saopštio, ako se nastavi dominantan trend pobjeda iracionalnosti u ovoj zemlji nad racionalnim tokovima, onda teško da se može biti optimista i povodom predstojećih izbora u Herceg Novom.
– Sve će primarno zavisiti od Đukanovića i njegove stranke. Da li će prihvatiti javno ponuđeno, kompromisno rješenje opozicije o izlasku iz aktuelne, duboke i vrlo riskantne krize u zemlji. Govorim o rješenju koje podržava demokratska javnost zemlje – smatra Lekić.
• Kako vidite izlazak iz krize nastale u vezi nikšićkih izbora i zahtjeva specijalnog tužioca za skidanje poslaničkog imuniteta dvojici lidera DF-a?
– Kriza povodom nikšićkih izbora je nastavak, zapravo novi pojavni oblik suštinskog problema Crne Gore, a to je da sve ide nekom iracionalnom putanjom u kojoj se još nedovoljno sagledavaju teške posledice koje imamo i koje mogu doći. Bilo je razloga za bojkot nikšićkih izbora i prije zahtjeva za ukidanje imuniteta i hapšenje dvojice poslanika. Mislim na suspenziju regularnosti političkog sistema, sada sa polupraznim i nelegitimnim parlamentom, nastalim nakon izbora na dan zvanično objavljenog državnog udara.
Makar se tužilaštvo rukovodilo pravnim motivima, skidanje imuniteta u krnjem parlamentu na dan predaja lista u Nikšiću je imalo direktne političke posledice, definitivno uvodeći nikšićke izbore u zonu neregularnosti. Bojkot je bio, dakle, neminovna posledica.
• Postoji li, povodom nikšićkih izbora, izlaz iz nastale situacije?
– Neki izlazi su bili mogući. Sada, po svemu sudeći, više ne. Opozicija je, uprkos štetama koje je pretrpjela poslednjim događajima, predložila rješenja kako bi se izbori ipak održali. Tome se usprotivio DPS, vidjevši valjda šansu da pobijedi na jednopartijskim izborima. U čitavoj ovoj priči uloga Vujanovića je sastavni dio DPS strategije. Đukanović i partija su Vujanoviću opet rekli kako da postupi, i on je, ne zna se već po koji put, pokazao da Crna Gora suštinski nema predsjednika države.
• Imajući u vidu da bojkotujete nikšićke izbore, jeste li razmišljali o izborima u Herceg Novom, hoćete li i njih bojkotovati?
– Ako se nastavi dominantan trend pobjeda iracionalnosti u ovoj zemlji nad racionalnim tokovima, onda teško da se može biti optimista povodom izbora u Herceg Novom. Sve će primarno zavisiti od Đukanovića i njegove stranke. Da li će prihvatiti javno ponuđeno, kompromisno rješenje opozicije o izlasku iz aktuelne, duboke i vrlo riskantne krize u zemlji. Govorim o rješenju koje podržava demokratska javnost zemlje.
• Opozicija, iz poznatih razloga, bojkotuje parlament. Šta je minimum zahtjeva ispod koga nećete ići da bi bojkot bio prekinut? Da li je to ponavljanje izbora 2018. godine?
– Ti zahtjevi su javno saopšteni, poznati i međunarodnim adresama. Prvo – puna, nedvosmislena istina o objavljenom državnom udaru na dan izbora. Drugo – ponavljane neregularnih izbora od 16. oktobra 2016. godine, i to najkasnije do održavanja redovnih predsjedničkih u prvoj polovini 2018. godine. Treće – dogovor o izbornim uslovima. Ovi zahtjevi su racionalni, u interesu zemlje i građana. Očigledno je i da zahtjevi nisu radikalni. Njihovim odbijanjem aktuelna vlast podstiče radikalna scenarija u Crnoj Gori.
• Podržavate li, u ovim okolnostima, organizaciju protesta kao vid opozicione borbe?
– Protesti su instrument demokratije zasnovan na ustavu. Protesti neminovno dolaze, ukoliko vlast ostane arogantna, bez spremnosti za dijalog, za rješavanje problema u korist demokratije i socijalno-ekonomskih prava građana.
Demos će učestvovati na opravdanim, demokratskim, civilizovanim protestima čiji su ciljevi i metode jasni, bez mogućnosti zloupotreba ove ili one vrste.
• Premijer Marković je u intervjuu za američki magazin „Tajm” dao novu verziju državnog udara i praktično ponudio Luku Bar snagama NATO-a. Vaš komentar?
– Ne znam je li neko pisao Markoviću ovaj interviju, ako jeste, sigurno mu nije pomogao. Zapanjujuće je, a savim sigurno kontraproduktivno da Marković, slično Đukanoviću, na međunarodnim scenama olako eksploatiše temu državnog udara, a prije zvanično pokrenute optužnice tužilaštva i presude sudskih organa. Pritom, Marković uvodi nove zaplete koji proizvode dodatnu konfuziju. Iz intervjua „Tajmu” sada saznajemo da su zemlje NATO-a nekoliko dana prije 16. oktobra signalizirale informacije o državnom udaru i pripremi ubistva Đukanovića. Pritom, sam je Đukanović, kako kaže, iz medija, preciznije Pinka, saznao nešto o svemu tome nekoliko dana kasnije, na sam izborni dan. Pitanje koje se sada postavlja – ko je, dakle, krio od Đukanovića nekoliko dana, da se priprema njegovo ubistvo?
Iako su, po novoj verziji, sve ove informacije dolazile NATO linijama ministarka odbrane nije znala baš ništa o tome svemu.
Ovo sve zvuči krajnje nezbiljno, jer tužilac ima druge izvore otkrića čitave akcije i to od lica iz Srbije. Zato bi sada tužilac trebalo da pozove Markovića na saslušanje, da objasni ovu najnoviju verziju.
Nemam namjeru da se bavim ovim detaljima, želim kao i većina građana da saznam punu istinu o događaju sa krupnim posledicama, između ostalog, uzroku neslobodnih izbora i nelegitimnog političkog stanja koje parališe zemlju i legalno funkcionisanja političkog sistema.
Što se tiče javnog međunarodnog licitiranja uslugama Luke Bar, ono se sa agresivnim ponudama u obliku neke vrste geopolitičkog lizinga, odvija u dva različita čina.
Pritom, u realnom životu imamo još jedan poraz naše nesposobonosti da stavimo u ekonomski pogon veliku luku koju smo dobili u socijalističkom periodu uz pomoć jugoslovenske solidarnosti. Luka Bar je danas na prodaji, dijeleći sudbinu drugih nacionalnih resursa. Ostaje nejasno kako će dva puta biti prodana. Prvo stranoj zemlji, zatim NATO-u. Ali i ovdje smo u domenu iracionalnosto koju je teško racionalno objasniti.
• Koji je ciljevi ovakvih premijerovih izjava?
– Nekoliko. Prvo, da se opravda neregularno stanje u zemlji poslije neslobodnih izbora. Drugo, da se skrene pažnja sa dominantne činjenice da vlast nema odgovore na dramatična ekonomsko-egzitencijalna pitanja u zemlji, gdje su nezadovoljstva građana svakim danom sve veća.
Treće, težina ovakvih izjava, ponavljam prije zvanične verzije tužalaštva i suda, ogleda se u tome da se javno oblati zvanična Rusija, valjda u očekivanju da će se nekom moćnom, nekoj sili sve to dopasti. Da će to doprinijeti da se zažmuri nad kriminalom i korupcijom u ovoj zemlji, konstatovanoj kao endemskoj u međunarodnim izvještajima.
Apsurdnost situacije se ogleda u tome da na konferenciji u Minhenu, kada se pojavljuje Markovićev intervju, dominiraju pomirljivi tonovi američko-ruskog približavanja, takođe njemačko-ruskog, pa i NATO-ruskog.
Pitanje je vremena, ne tako dalekog, kada će američko-ruski odnosi biti resetovani, hoću reći normalizovani. Ili kada će Evropska unija naći svoju novu ulogu, pa i odbrambenu, u svijetu koji je u velikom previranju. Mi ćemo tu, bojim se, ovom provincijski prevrtljivom politikom ostati kratkih rukava. Dakle, deklarativnom i neiskrenom politikom prema EU, ovom napadnom politikom svrstavanja između velikih sila, čiji je sastavni dio agresivna i nekontrolisana propaganda. Podsjetimo se, jednom, ne tako davno, ovdašnja vlast je uz pomoć ruskih tajkuna sprovodila operacije pljačke KAP-a. Sada se uz forsiranu NATO ideologiju i privrženost, bez konsultovanje volje građana, iz zvanične Podgorice vodi brutalna antiruska propaganda. Sve to sa posledicima.M.VEŠOVIĆ
Ambasadori da odgovore na pitanja o izbornom procesu
• Međunarodni predstavnici, pa i oni Crnoj Gori, povremeno govore o potrebi povratka opozicije u parlament. Neki ukazuju da su izbori bili regularni. Kako to tumačite?
– Mi uvažavamo međunarodne predstavnike, i mislim da je dobro što su prisutni i u Crnoj Gori. Nerijetko čitamo njihove izjave u dorađenim varijantama medijskih punktova režima ili saopštenih verzija ovdašnje vlade.
Sve izjave međunarodnih predstavnika koje nisu zasnovane na demokratskim postulatima i međunarodnim standardima primarno nanose štetu njihovim zemljama, koje poznajemo kao demokratske. Drugim rječima, korisno je i ljubazno kada neki međunarodni predstavnici nam kažu, ono što inače znamo, da je parlament mjesto za politički dijalog.
Da ne bismo ostali na jednostranosti i banalizaciji problema, trebalo bi da nastave i odgovore nam drugi i suštinski dio problema – da li su u njihovim zemljama izbori za parlament legitimni ako su održani na dan objavljenog državnog udara. Ukratko, ozbiljan i zreo dijalog sa diplomatama je koristan za sve nas, svakako i za zemlju. Takođe, mislim da je korisno diplomatama da razmijene informacije i mišljenja sa opozicijom koja se bori za pravnu državu, nezavisne institucije, podjelu vlasti, ekonomske reforme, evropsku budućnost Crne Gore.